Donosimo vam intervju s najboljim mladim mehaničarom u Hrvatskoj, i drugim u Europi, u 2022. godini! Kako je to sve izgledalo i kakvi su utisci nakon državnog i međunarodnog Young Car Mechanic natjecanja, najbolje će vam opisati protagonist cjelokupnog događaja - Jan Makarun.
Kakav je osjećaj nakon cjelokupnog natjecanja i osvojenog sjajnog drugog mjesta na međunarodnom finalu? Jesi li se uspio odmoriti nakon svega?
J: Osjećaj je uistinu neopisiv. Stvarno sam ponosan i sretan što sam postigao ovako velik uspjeh. Za mene je ovo natjecanje također bio i odmor od svakidašnjeg života, te sam se odmorio kroz samo putovanje i izlete koje smo imali organizirane uz samo natjecanje u Mađarskoj.
Jesi li osjećao svojevrsnu tremu na međunarodnom finalu, znajući da se nalaziš među najboljim mladim mehaničarima Europe, kao i da predstavljaš sve mlade mehaničare svoje zemlje?
J: Nisam imao gotovo nikakvu tremu upravo zato što sam vjerovao u sebe i svoje sposobnosti, te sam znao koliko znanje posjedujem i koliko daleko mogu dogurati.
Vratimo se ipak još malo unatrag. Reci nam otkuda uopće ljubav prema prema automobilima i njihovom popravljanju/održavanju?
J: Priča kreće još od malih nogu jer sam oduvijek bio okružen automobilima i jako zainteresiran za sve u vezi njih. Uvijek sam si postavljao pitanje kako uopće rade i funkcioniraju? Kome je palo na pamet i odakle mu znanje za napraviti nešto tako kompleksno. Također kao svako dijete zanimale su me i videoigre, te je velika većina bila bazirana na automobilima...
Jesi li već od malih nogu znao kako će ovo biti tvoje zvanje, ili si se tek kasnije odlučio da ćeš se baviti ovom profesijom?
J: Kao dijete sam stvarno imao dosta zanimacija i interesa, tako da nisam bio siguran što ću raditi, no kroz godine najviše je prevladala ljubav prema automobilima, te sam krajem osnovne škole bio siguran što ću raditi.
Što je utjecalo na tvoju odluku da upišeš Elektrostrojarsku obrtničku školu?
J: Pa najviše je utjecala ta ljubav prema automobilima i sami glas o tome kako je škola stvarno odlična, te da je poprilično dobro opremljena za učenje, tako da svatko može zapravo postići dobre rezultate ako to želi.
Koji ti je najdraži predmet u školi i zašto?
J: Najdraži predmet mi je bio Tehnologija automehatronike na kojem se zapravo uči sama teorija. Znači određeni sustavi u vozilu, nazivi dijelova, same funkcije dijelova itd. Volio sam ga upravo zato što, kad bih došao u radionicu znao bih kako sustav radim, te kako se postaviti prema samom kvaru i uspješno ga dijagnosticirati i popraviti.
A najgori?
J: Nisam imao najgori predmet, ali npr. hrvatski, engleski te politika i gospodarstvo su mi bili poprilično odbojni i ponekad naporni, jer po meni se to gradiva treba učiti u osnovnoj školi, te bi tako u srednjoj školi imali više vremena za nastavu vezanu za samo stručno zanimanje.
Kako si i gdje čuo za Young Car Mechanic natjecanje?
J: Za YCM sam prvi put čuo u školi, profesor je tražio zainteresirane i dobre učenike koji žele pokazati svoje vještine i znanje.
Jesi li se sâm odlučio na ovogodišnje sudjelovanje na YCM natjecanju?
J: Odmah nakon upita profesora sam se pokušao prijaviti, ali pošto sam se već prije bio prijavio za sudjelovanje na školskom natjecanju, mislili smo da ne bi bilo u redu da idem na oba natjecanja te da pružimo drugima priliku. No tijekom toga razmišljanja smo došli do zaključka da se upravo zato održavaju natjecanja, kako bi se mogao izdvojiti od ostalih i pokazati svoje znanje i vještine, tako da se profesor ipak odlučio prijaviti me i dati mi šansu.
Kako ti se čini koncept državnog Young Car Mechanic natjecanja (2 teorijska i 1 praktični dio)?
J: Jako sam zadovoljan konceptom od 2 teorijska kruga te finalni praktični dio. Po meni bi svaki dobar majstor trebao znati teoriju kako bi mogao razumjeti sustav, te efikasno popraviti kvar, tako da mislim da se upravo radi ta 2 kruga teorije izvršila dobra filtracija natjecatelja.
Koji dio ti je bio teži i zašto?
J: Moglo bi se reći da su mi oba kruga bila podjednake težine, upravo zato što sam već dosta stvari znao i nisu mi predstavljale veliki problem.
Postoje li neke stvari prema tvojem mišljenju koje bi trebalo popraviti/promijeniti?
J: Ne! Državno finale je gotovo istog koncepta i na organizacijskoj razini kao i internacionalno finale, po meni je ono izvrsno te ne zahtijeva nikakve promjene.
Prije osvajanja Državnog YCM finala u Zagrebu, osvojio si i WorldSkills natjecanje srednjih strukovnih škola. Ti rezultati sigurno nisu došli sasvim slučajno. Kako si se i s kim pripremao za natjecanje?
J: Pripremao sam se uz pomoć profesora koji su mi stvarno puno pripomogli da ostvarim ovakve rezultate. Prvo sam prošao kroz testove teorije i određene sate teorije u kojima su mi pomogle profesorice Katarina Ćaćić, te moja mentorica Julia Lesjak. Dok sam se za praktični dio pripremao na razne načine, radio sam gotovo sve što sam mogao. Od istraživanja automobila kod kuće, obrtničke radionice, pa sve do školske radionice u kojoj sam najviše naučio, naravno uz pomoć mojih profesora Vanje Marendića i Tomislava Antolovića koji su mi najviše pomogli u cijeloj ovoj priči.
Koliku ulogu je tvoj mentor imao na tebe i na koji način ti je to pripomoglo u rješavanju zadataka?
J: U svemu ovome ja sam zapravo imao dva mentora, profesoricu Juliju Lesjak, te profesora Vanju Marendića. Oba mentora su stvarno dali sve od sebe kako bi mogli postići ovaj rezultat, profesorica Julija je za mene pripremala teorijske skripte i podatke koje je mislila da će biti potrebni, dok je profesor Vanja bio svaki dan mojih priprema (oko 4 mjeseca) uz mene, te me učio kako raditi na autima, na što trebam paziti, pregledavao moj posao te mi ukazivao na greške koje radim.
Postoji li prema tvom mišljenju određena razlika u kvaliteti znanja ili zahtjevnosti praktičnih zadataka, kada usporediš Međunarodno i Državno finale YCM natjecanja?
J: Po meni je zapravo sve dosta slično zato što zadatci nisu olakšani, već su identični kao i na automobilima, dok je zapravo razlika u natjecateljima puno veća, iskreno imao sam osjećaj da je na državnom finalu bilo dosta teže natjecati se jer smo svi bili na par bodova razlike, dok je na međunarodnom natjecanju bilo poprilično mjesta između bodova natjecatelja.
Postoji li neki događaj ili situacija koju bi posebno izdvojio na čitavom natjecanju?
J: Izdvojio bi gala večeru te proglašenje samog pobjednika, prostorija ispunjena adrenalinom i veseljem, atmosfera neopisivo dobra, te ću taj događaj zasigurno pamtiti zauvijek.
Što je ostavilo najveći dojam na tebe tijekom čitavog natjecanja?
J: Sama kvaliteta i posvećenost Inter Carsa i organizatora oko samoga projekta. Uistinu sve pohvale.
Što bi izdvojio kao najveću vrijednost Young Car Mechanic projekta?
J: Po meni najveća vrijednost ovoga natjecanja uz iskustvo je sama filtracija te pokazatelj najboljeg mladog mehaničara kao i popularizacija same branše među mladima.
Što bi savjetovao svojim školskim kolegama koji će se sljedeće godine natjecati na Young Car Mechanic natjecanju?
J: Savjetovao bih da ako stvarno nešto želiš i misliš da možeš, pokaži to! Trud koji ćeš uložiti na kraju je vrijedan rezultata.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
J: Pa prvo bih volio završiti 4. godinu škole, upisati VVG, smjer Tehnika motornih vozila, te paralelno uz to raditi u radionici. Nakon završetka VVG bih volio raditi možda još koju godinu i nadam se otvoriti svoju radionicu.
Hvala ti još jednom na izdvojenom vremenu i želimo ti puno sreće i uspjeha u ostvarivanju svojih ciljeva u budućnosti, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu.